SADRŽAJ
9 Život uz priče, Julije Skelin
15 Pozdrav rodnom otoku, Ranko Marinković
25 Introspektivno zrcalo, Slobodan Novak
33 Kao sveto tlo, Mirko Kovač
45 Jadranski portulan, Predrag Matvejević
57 Dubrovnik–grad od kamena, Boga i čovjeka,L. Paljetak
65 Pet kamenih ulomaka, Jakša Fiamengo
73 Čekanje, Slavenka Drakulić
83 Povratak, Daša Drndić
103 Otok, Arsen Dedić
107 Tri otoka, Vesna Parun
111 Slikarski identitet otočanina, Stipe Nobilo
117 Terra Marique, Joško Božanić
127 Otoci bez granica, Giacomo Scotti
139 Mediteran: život u moru i na moru, Miroslav Radman
145 Elafiti, Anica Kisić
155 Srdela, Senko Karuza
163 Priča s Drvenika Velog, Damir Miloš
171 Gitta Adriatica, Javor Novak
191 Endemski otoci, Radovan Marčić
201 Otoci godišnjih doba, Damir Miloš
237 Arhipelag – od sjevera prema jugu, Radovan Marčić
261 Od značenja otoka i mora do radosti znaka, teksta, Miroslav Mićanović
Slobodan Novak
Introspektivno zrcalo
…Malo ima gradića tako jasno omeđenih, poput ovoga na otoku. I sve što nas je poslije tjeskobilo i tištilo u životu bilo je protkano nekom jezom zbog nepoimanja gdje to zapravo počinju, kuda vode i kamo se slijevaju putovi kojima se mi po svijetu krećemo; sve što nas je zbunjivalo bilo je pokrenuto osjećajem da su možda nestvarni sadašnji naši velegradski vidici bez jasna odraza, i da su tuđe ulice kojima poznamo samo pročelja prizemlja. I još i danas, u svojoj starosti, samo se prilagođujem svijetu kako sam ga u daljini vidio s mora.
Mirko Kovač
Kao sveto tlo
Možda je Thurston Clarke doista u pravu kad kaže da je "otok svetlo tlo", jer da smo tako dugo boravili u ma kako ugodnom hotelu i bilo kojem malom priobalnom mjestu, već bismo digli sidra, a ovako smo se u Maslinici čvrsto držali svetog otočkog tla. Iako smo znali da ubrzo moramo otići, ipak smo čekali da se nešto dogodi, da nas neki vrag otjera, a mi ćemo kasnije pričati kako bismo još dugo ostali da se vrag nije umiješao.
Predrag Matvejević
Jadranski portulan
(portulan: stari naziv za mediteransku kartu, na kojoj zu označene luke, gradovi, otoci, narodi i sl.)
Hekatej iz Mileta boravio je, šest stoljeća prije Kristova rođenja, na istočnoj i zapadnoj strani Jadrana. “Otac zemljopisa” spomenuo je uzgred Hadriju, po kojoj će Jadransko more dobiti ime. Grci i Rimljani zvali su ga nekad morem, nekad zaljevom: Adriatike thalassa ili Adriatikos kolpos, Hadriaticum Mare ili Sinus Hadriaticus. Ta će dvojnost dugo pratiti sudbinu našega mora i njegovih stanovnika.
Luko Paljetak
Dubrovnik – grad od kamena, Boga i čovjeka
Svatko tko dođe u Dubrovnik trebao bi, i danas, sa sobom nositi kamen, nevelik, čak i nevidljiv – možda je taj i najbolji – donijeti ga kao svoj prinos, kao svoj nučni obol zato da može prijeći most i tako u taj Grad ući dostojan onog velikog posla čiji je plod to djelo, zato da ga nadogradi, simbolički, po mjeri onog osjećaja koji ne samo ljude nego i ptice, i ribe, i sva plazeća bića, obuzima uvijek na mjestu gdje se ono božansko tijesno susreće s ljudskim ne ostavljajući vidljiv trag razlike.
Joško Božanić
TERRA MARIQUE
Valja nam upoznati Otok: njegove mirise, njegove zvukove, njegove regule - zakon Otoka.
Kopnu se čini da razumije Otok, jer Otok je, misli Kopno, malen i od njega, Kopna, odvaljen komad zemlje. Otok je pak sebi dostatan i ne pokušava razumjeti Kopno. Otok se ne osjeća dijelom otkinuta Kopna. On je cijela zemlja.
Jakša Fiamengo
Pet kamenih ulomaka
Uvijek valja s poštovanjem gledati u signale koji su u naše doba pristigli posredstvom kamena. I diviti se mudrosti onih koji su u kamen slagali znakove, slovne i druge, ali i onih koji su kamen gonetali. Jer kamen je svoj mikrokozmos, poput nepoznatog minijaturnog zviježđa. I kad ne govori upisanim slovima, govori svojim tajnim signalima. Lišajevima, žilicama vremena, fosiliziranim biljezima, kristalizacijom sna. Epigrafikom. Svetim pismenima. Kamen je zapravo sveta knjiga Povijesti.
Daša Drndić
Povratak
U Kvarnerskom zaljevu, daleko od kopna, dovoljno daleko da do njega jake bure u punom zamahu ne dopiru, a opet, blizu drugog polu-kopna, na dohvatu južnog rta Istre, obasjan svjetlošću sunca i mora koja se stoljećima taložila po uvalama Premanture, Pomera i Medulina i koja je s vremenom postajala sve manje prozračna, da ne kažem mutnija i gušća, jedna plutajuća krpica zemlje izgubila je nevinost. Brdovit, obrastao šikarom i šumama, bez puteva i tekuće vode, ogroman pašnjak ovaca, koza i svinja osorskih bogataša, legao je po historiju i dopustio joj da ga gotovo sedam stoljeća jaše.
Vesna Parun
Tri otoka
Tri su otoka nasred ovog mora, jedan od drugoga vrletniji,
jedan od drugoga pjesmom cvrčaka strasniji, šumorom borja.
Prvi je zmija u klupko savijena, drugi je sjajni mač iz korica
isukan, treći otvorena škrinja mrtvačka što ziblje se povrh valova.
Sva tri ukleta. Sva tri blagoslovljena.
Slavenka Drakulić
Čekanje
Uoči našeg dolaska, prabaka bi obično sjedila na zidiću i gledala prema moru sve dok ne bi ugledala neveliki brod kako se približava luci u podnožju stijene. Gore na stijeni skutrio se otočki gradić u kojem je živjela cijelog svog života. Zatim bi čekala da se iskrcamo i popnemo do nje, baš kao što je nekada davno čekala muža na povratku iz Amerike…
Giacomo Scotti
Otoci bez granica
Nisam morski vuk ni običan mornar, a skoro šezdeset godina kružim otocima Jadranskog mora u potrazi za zaboravljenim povijesnim događajima, basnama i legendama, umjetnosti i kulturom, ljudima sa svojim pričama i tvorcima povijesti, ali ponajviše u potrazi za zajedničkim korijenima, te sam uvijek i svuda pronalazio neizbrisive dokaze o bratstvu među narodima i rodovima koji tisućljećima plove morem koje je, kao što stari Grci kažu, istovremeno kolphos i pòntos: zaljev i put.
Arsen Dedić
Otok
"ti si otok sâm i dalek
i okružen morem
nisi bio za plićake
ni za kopno stvoren"
Miroslav Radman
Mediteran: Život u moru i na moru
Divno je odrasti na otocima. Kao dijete ste car. Ima prostora za igranje, beskraj mora za sanjarenje… Ali kazna stiže kasnije kada se odraste. Jer ako ne pravite budale od svih drugih, to je svima poziv da prave budalu od vas. I to je umijeće majstorski razrađeno. Kad sam bio mali, na otoku Hvaru, dovoljne su mi bile dvije rečenice da znam iz kojeg sela je osoba koja ih je izgovorila. Zamislite, različiti dijalekt za svako selo na par kilometara udaljenosti – pa to je insulacija otočana! Genijalno. Samo da bi mogli izrugivati “one druge” koji “ne znodu ni govorit”. Možda su tako sprečavali da se patetična imanja ženidbama “s onima drugima” rascjepkaju na još manje dijelove? Tko će znat?
Senko Karuza
Srdela
Sada i ovdje, na kamenom stolu moje uvale nabadam na drvenom ražnju istesanom od planike, jer ne postoji drugo drvo od kojeg bi se on mogao napraviti, barem ne u ovoj uvali, nabadam, dakle i redam po njemu svježe srdele stare tek nekoliko sati. Tehniku malo tko zna ako nije odavde: prvi ubod ispod leđne kosti, odlučan i brz potez prema vrhu i prije nego se probije druga strana nagli zaokret, tako da kost ostane ispod ražnja. Onda opet pažljivo i smireno guranje ribe prema kraju, ako meso pukne, nismo majstori i nitko više neće vjerovati da možemo i druge stvari savladati. Vidi ga, reći će, ne zna ni srdelu na ražanj nabiti!
Radovan Marčić
Arhipelag- od sjevera prema jugu
Istra, zapadna obala
Plovidba uz istarsku obalu, pogotovo uz njen zapadni dio, prilično se razlikuje od brođenja drugim akvatorijima hrvatskog dijela Jadrana. Za razliku od ostatka Jadrana, pred zapadnom istarskom obalom samo je poneki otočić.
Od Kvarnera do Paga
Na istočnoj obali Istre vlada sasvim druga slika, s puno manje mjesta, turističke izgradnje, a onda i nautičke infrastrukture, pa se plovi više u skladu s prirodom. Brojnije marine luke i lučice, a onda i gradiće nalazimo opet tek na opatijskoj rivijeri, pred najvećom jadranskom lukom Rijekom.
Zadarski akvatorij
Osim Zadra i Biograda, dva grada bremenita poviješću i ujedno značajna za plovidbu i kontrolu nad istočnom obalom Jadrana, pa zbog toga od antike mnogo puta razarana i ponovo građena, u ovim je vodama toliko lijepih otoka da je teško odlučiti se kuda zaploviti.
Šibenski akvatorij
Ploveći Jadranom od sjevera prema jugu ovo je posljednji akvatorij u kojemu se pred obalom gusto poredalo mnoštvo otoka. Otok do otoka, i veliki i sasvim mali, u više redova paralelnih s obalom, s uskim kanalima između njih – takav krajolik završava s otokom Zlarinom, i prije južnog kraja ovog akvatorija.
Splitski akvatorij
Ovo je akvatorij velikih raznolikosti. Dok su u drugim dijelovima Jadrana očite sličnosti među otocima, ovdje oni kao da se nadmeću individualnošću. Ali zajednički im je smjer, drukčiji u odnosu na ostale otoke.
Dubrovački akvatorij
Različitost obala istaknuli smo kao obilježje otoka u splitskom arhipelagu, a takvu ćemo opreku naći i na većini otoka dubrovačkog akvatorija – Korčuli, Mljetu, a donekle i na Lastovu.
Anica Kisić
Elafiti
I Elafiti gaje priče i legende - o brodolomima, o lopudskoj sirotici koja je plivala s Lopuda na otočić Sv. Andriju k dragome vlastelinu u tamošnjem benediktinskom samostanu. Ipak su najveće legende u povijesti ovih otoka - ljudi, izvanredni pomorci, pučani koji su stekli bogatstvo, i bili su dio uspješne dubrovačke pomorske prošlosti.
Damir Miloš
Priča s Drvenika Velog
Nema tome tako davno, jer priča je ovo o čovjeku od njegova rođenja, djetinjstvu na otoku, odlasku s njega i povratku. Čime otok zadužuje čovjeka da mu se s radošću vraća? Bilo koji otok
Javor Novak
Gitta Adriatica
Npr. jedrenje pučinom dotičući pučinske otoke, jedrenje tamo gdje caruje bura, jedrenje od zanimljivosti do zanimljivosti, tragom povijesti i sl. Oni bi mogli biti putovi za sebe ali svakako bi činili jednu cjelinu i visok doživljaj užitka kojih mnogi nisu svjesni da postoje.
Stipe Nobilo
Slikarski identitet otočanina
Nobilove slike nisu govorenje napamet ili suhi prikaz činjenica, one su iskaz iskrena divljenja i, što je još važnije, razumijevanja mediteranskog zavičaja.
Damir Miloš
Otoci godišnjih doba
Ritam godišnjih doba utkan je u život otoka, određujući raspoloženje njihovih stanovnika, njihovo ustrajno ostajanje ili snaži vječitu dvojbu otočana – treba li s njega ipak kamo otići?! Godišnja doba, na čuđenje ljudi s kopna uvjerenih da su otoci uvijek isti jer ih posjećuju samo ljeti, određuju i samu veličinu otoka.
Ranko Marinković
Pozdrav rodnom otoku
Možda se iz te slike sinje udaljenosti i rodila nevoljka asocijacija jedne tamo druge tužne samoće. I moj mi se rodni otok, kad god sam mu prilazio brodom iz daljine, činio tužnim i zapostavljenim, otjeranim od kopna daleko u more. Svi drugi otoci tu blizu, na okupu za obiteljskom trpezom srednjodalmatinskog arhipelaga, nekako su suvremenije, pitomije, veselije živjeli.
Julije Skelin
Život priča priče
Ono što je zajedničko otocima, bilo da su naseljeni, ili da pripadaju samima sebi, njihova je iznimna ljepota – ljepota koja se ne može mjeriti standardnim mjerilima. Ona se polako otkriva postajući samo predznakom otočnoga susreta s posjetiteljima. Prava ljepota otoka skrivena je u njegovoj dubini. Ona se ne nudi. Ona se mora istraživati.
Radovan Marčić
Endemski otoci
Svaki od hrvatskih otoka po nečemu je endem. Možda ne u strogom značenju te riječi, no sigurno je da onaj tko ih je dobro upoznao može u svakome naći neku posebnost koja pripada samo njemu, a poneki se izdvajaju i ukupnošću svojih osobina. Ovdje su odabrani oni otoci ili otočne skupine gdje su te posebnosti, ne nužno samo prirodne, izraženije.
Miroslav Mićanović
Od značenja otoka i mora do radosti znaka, teksta
Otoci, otoci, otoci – govorili bismo njihova imena putujući od teksta do teksta, uživajući u njihovu zvuku i slici – baš kao da jesu i da jesmo upravo tu, tu na sretnom kopnu i na radosnom moru.